– Kada sam dobio Lejlinu poruku da je napisala priču o meni, bio sam zaista iznenađen. Nisam očekivao nagradu, niti da će neko pisati o mom radu, jer svoj posao radim iz srca, bez želje za priznanjima – rekao je skromno dr Kurtović, koji je svojim posvećenim pristupom liječenju Lejline bake, zauvijek osvojio povjerenje i zahvalnost cijele njene porodice.

Prije odlaska na specijalizaciju, dr Avdo Kurtović proveo je skoro tri godine radeći u Službi hitne medicinske pomoći u Gračanici, koju i danas smatra najboljim mjestom gdje ljekari i medicinski radnici mogu steći vrijedno radno iskustvo.

– U našoj maloj zajednici navikli smo biti dobri domaćini. Uvijek smo spremni pomoći koliko možemo i zaista moram pohvaliti taj timski duh i kvalitet rada Službe hitne medicinske pomoći Gračanica – ističe dr Kurtović, koji je zatim pohvalio i projekat „Super ljudske priče“, istakavši da je potrebno mnogo više pisati o običnim ljudima i njihovim dobrim djelima kako bi im se pružilo zasluženo priznanje u današnjem društvu.

– Danas se, nažalost, ljudi sve manje vrednuju po tome kakvi su kao osobe, a više po nekim drugim stvarima. Potrebno je da se društvo vrati pravim vrijednostima – poručio je dr Kurtović.

Da je dr Kurtović plemenit čovjek potvrđuje i činjenica da je nagradu koju je dobio u okviru našeg konkursa „Super ljudske priče“ odlučio pokloniti učenicima generacije – Kenanu Buljubašiću i Anidi Alatić. Tim gestom želio je poslati poruku da dobra djela treba širiti, a nove generacije inspirisati da slijede prave vrijednosti.

Kenan je ponos cijele Gračanice, ali i šire. Ovaj hrabri dječak pobijedio je leukemiju, ali je uporedo sa borbom s tom teškom bolešću, učio i trudio se, nakon čega je Osnovnu školu “Hasan Kikić” završio kao učenik generacije.  Jednako uspješna je i Anida Alatić, koja je cijelo svoje  školovanje u Drugoj osnovnoj školi „Gračanica“ nizala uspjehe, osvajajući nagrade na brojnim takmičenjima.

Anida sanja da jednog dana postane ljekar poput dr Kurtovića, dok Kenan gaji strast prema programiranju i IT inovacijama. Oboje se slažu u jednom – dr Kurtović je njihov istinski uzor, jer svojim radom pruža pomoć i podršku ljudima, pokazujući da su profesionalizam, empatija i ljudskost temelj svake velike priče. Priče koja inspiriše i osvjetljava put budućim generacijama.

Cilj projekta “Super ljudske priče” i jeste da pronađemo i predstavimo ljude poput dr Kurtovića, koji čine dobro i koji svojim ponašanjem mijenjaju živote drugih na bolje, a naše okruženje čine boljim mjestom za život.

Zlatko je nekada bio policijski službenik, ali je shvatio da taj posao nije za njega. Vratio je uniformu i zamijenio je volanom. Prokrstario je kamionom cijelom Evropom, vozeći kroz Francusku, Njemačku, zemlje Beneluksa, baltičke zemlje, kao i Sloveniju, Italiju i Mađarsku.

Svaka od tih zemalja postala mu je poput rodnih Elezagića, malog sela u srcu Lijevče polja, poznatog, kako ponosno zna reći, po izuzetno vrijednim ljudima. I u gotovo svakoj od tih zemalja koje je posjetio, stekao je prijatelje, kojima je sa velikom ljubavlju pričao o svom rodnom kraju.

Mnoge od njih je i ugostio u svom domu, uključujući četvoricu Francuza koje je sreo kada su se biciklima uputili ka dalekoj Kini.

– Zaustavio sam ih da se odmore i počastio ih domaćim voćem. Ponudio sam im i da prenoće. Pristali su. Nakon druženja i večere igrali smo šah, gdje sam naravno pobijedio – priča kroz osmijeh Zlatko, koji se i dok vozi kamion ne odvaja od šaha.

Osvojio je mnoge turnire u šahu, o čemu svjedoče njegove pune police medalja. Pored toga što vrhunski igra šah, Zlatko je i strastveni pjesnik i fotograf. Napisao je knjigu duhovite poezije za djecu i napravio stotine fotografija predivnih krajolika širom Evrope.

Uprkos brojnim talenatima i hobijima i dalje gaji ljubav prema putovanjima, kao i tradiciju da ugosti putnike iz raznih dijelova svijeta. Tako je nedavno na benzinskoj pumpi u Zagrebu, upoznao argentinskog autostopera Tomasa Erbitiju, koji je putovao na svadbu prijatelju u Gruziju. Bez oklijevanja ga je pozvao da prespava, gdje ga je njegova porodica, kako kaže, dočekala sa toplom sarmom, rakijom, pivom i pečenjem. Sledećeg dana, Zlatko je svog gosta proveo kroz cijelu Gradišku. Pokazao mu je sve ljepote grada, a zatim ga odveo na granični prelaz, gdje mu je pomogao da nastavi svoj put prema Gruziji uz pomoć srdačnih turskih vozača kamiona.

Zlatkova djela svjedoče o srdačnosti i gostoprimstvu naroda na ovim prostorima. Jedan od ciljeva našeg projekta “Super ljudske priče” je upravo to – pronaći i predstaviti talentovane i inspirativne pojedince koji svojim djelovanjem mijenjaju živote drugih na bolje, čineći naše okruženje ljepšim mjestom za život.

Nemanja je ponos svoje opštine, ali i šire zajednice, jer je prije nekoliko godina spasio dva dječaka iz nabujale Drine.

Tog vrelog avgustovskog dana 2018. godine, dok je obavljao svoje dužnosti u kancelariji, primio je poziv za pomoć. Dva dječaka, uzrasta 12 i 13 godina, našli su se zarobljeni na stubu mosta, okruženi nabujalom vodom, jer je tada puštena voda iz hidroelektrane na Mratinju. Nemanja je odmah reagovao. Shvatio je da ne može plivanjem doći do dječaka i odlučio je da uzme čamac. Pozvao je komšiju da pripremi čamac, a zatim je otišao uzvodno kako bi izbjegao jake struje. Uz pomoć kolege Đorđa Eleka, Nemanja je spustio čamac do dječaka i uspio ih sigurno izvući iz vode. Dječaci su bili veoma preplašeni, ali nepovrijeđeni. Nemanja i Đorđe nisu tada željeli publicitet, ističući da je to samo bila njihova dužnost.

Nemanja i dalje nesebično i hrabro pomaže svima. To potvrđuje činjenica da je, između ostalog, i 2020. godine, učestvovao u akciji spasavanja još jednog Fočaka za kojim se tragao pet dana. Pronašli su ga na obali Drine kako doziva u pomoć i uspješno prevezli na drugu obalu.

–  To je moja dužnost, da pomognem svima koji se nađu u nevolji – kaže skromno Trivun, koji se zahvalio na nagradi koja mu je uručena u okviru našeg projekta “Super ljudske priče”.

– Izuzetno sam zahvalan što je moj rad prepoznat na ličnom nivou i što me neko nazvao herojem u svojoj priči. To je svakako potvrda za moj trud koji sam uložio kao policijski službenik. Velika je čast što mi je Vaša firma dodijelila ovu vrijednu nagradu, koja će mi biti draga uspomena i podsticaj da nastavim sa istim entuzijazmom – istakao je Trivun.

Cilj projekta “Super ljudske priče” je da pronađemo i predstavimo ljude koji čine dobro i koji svojim ponašanjem mijenjaju živote drugih na bolje, a naše okruženje čine boljim mjestom za život. Nemanja Trivun je svakako neosporni simbol hrabrosti i odlučnosti, čiji primjer inspiriše pozitivne promjene u društvu.

Fejzo je rođen 1. januara 1947. godine u selu Dubrave kod Gradiške i nikada nije imao stalni posao, već je obavljao nadničarske poslove. Ali, već skoro dvije decenije, Fejzo je teško bolestan i nesposoban za rad. Kada je sudbina ostavila Fejzu samog, bez ikoga ko bi mu pomogao, Aleksandar je odlučio da mu pruži ruku. I tako već skoro dvije decenije, svakodnevno brine o njemu.

Poslednjih šest meseci, Fejzino stanje se toliko pogoršalo da više ne može da se brine o sebi. Aleksandar ga je smjestio u Dom za stara lica, gdje dobija svu potrebnu njegu i pažnju. Aleksandar svakog mjeseca izdvaja oko 1.000 KM za smještaj svog prijatelja i redovno mu kupuje lijekove.

– Poznajem ga još od djetinjstva. Moja kuća je u blizini romskog naselja i Fejzo je uvijek dolazio kod nas da radi i pomaže. To je jedan vrijedan čovjek. Nikada se nije libio ni jednog posla dok je bio zdrav. Imao je samo gluvonijemu majku o kojoj se brinuo sve do njene smrti. Ta njegova ljubav i briga prema majci bila je nevjerovatna. Sjećam se, dok je radio kod nas, postavili bismo doručak na sto. Fejzo uzme papir, umota malo hrane i prvo odnese svojoj majci, pa tek onda sjedne da jede sa nama. To me je toliko dirnulo i ostalo mi urezano u sjećanju – priča Aleksandar.

Ističe da mu je drago što može pomoći Fejzi da svoje poslednje godine života provede u spokoju.

– Sve to negdje neko gore bilježi – kaže kroz osmijeh Aleksandar, koji u svom restoranu uvijek ima par obroka viška, koje poklanja onima koji su u teškoj situaciji.

Da je riječ o pravom humanisti, potvrđuje i činjenica da je Aleksandar do sada čak 60 puta darivao krv, kao i da godinama podržava razne sportske klubove, o čemu svjedoče mnogobrojne zahvalnice koje ima. Ipak skromno o tome priča, tvrdeći da je narod sa ovih prostora uvijek bio solidaran.

– Mi smo podneblje gdje se i dalje njeguju prave vrijednosti, zbog čega je potrebno više projekata kao što je “Super ljudske priče”, koji će da promovišu solidarnost i heroje iz naše svakodnevnice – poručuje Aleksandar.

Jedan od ciljeva našeg projekta “Super ljudske priče” upravo je to – da pronađemo i predstavimo talentovane, inspirativne i hrabre pojedince koji svojim djelovanjem mijenjaju živote drugih na bolje, čineći naše okruženje ljepšim mjestom za život.

Njen stariji sin Nemanja, koji ima 24 godine, stopostotni je invalid, vezan za invalidska kolica, dok je Jovan, učenik sedmog razreda, suočen sa osamdesetpostotnom invalidnošću. Uprkos tome, Danijela nikada nije klonula duhom. Naprotiv, maksimalno se žrtvovala kako bi poboljšala život svojih sinova. Uz ogromnu volju i neprekidno vježbanje, uspjela je zajedno sa ljekarima da pomogne Jovanu da prohoda i progovori, a priča o ovoj majci i velikom borcu koju nam je dostavio Boško Grgić, nagrađena je u okviru našeg konkursa “Super ljudske priče”.

– Bilo je dosta teško, posebno dok su bili manji. Međutim, sada je njihovo zdravstveno stanje dosta stabilizovano zahvaljujući terapijama, pa rijeđe i idemo kod doktora – priča Danijela.

Mlađi sin Jovan ima epilepsiju i disleksiju, zbog čega ga svakodnevno vodi u specijalnu školu.

– Izborim se… Ništa mi nije teško za moju djecu – kaže kroz osmijeh Danijela i dodaje da su joj velika podrška u svemu suprug i kćerka Kristina.

Pored svih izazova, Danijela je ipak uspjela da stvori pozitivnu atmosferu u svom domu. Strast prema slikarstvu i izradi poslastica obogatile su, kako kaže, njen život. Torte koje pravi sa velkom ljubavlju mnogi naručuju danima, pa čak i mjesecima unaprijed.

– Svakog dana oko šest popodne krenem peći torte, pa uveče, kada svi legnu, pravim filove. Prije podne skuvam ručak, a zatim ih vodim kod defektologa i logopeda – priča Danijela, koja se pored neprestane brige o djeci bavi i slikarstvom, najviše uživajući u tehnici ulja na platnu sa mediteranskim motivima.

– Slike obično poklanjam svojim prijateljima – kaže Danijela, koja u pauzama, kada djeca spavaju, izrađuje i ukrasne figure.

Njena strast prema umjetnosti seže još iz detinjstva, ali ratni događaji su je, kako kaže, spriječili da se školuje na likovnoj akademiji. Ipak, završila je kuvarski i frizerski zanat. Danijela je aktivna i u udruženju za pomoć djeci sa autizmom „Duga“, dok na svojoj Facebook i Instagram stranici „Sweet by Daca“ često dijeli ljubav prema djeci, porodici i umjetnosti.

Redovno zna da iznenadi bolesnu ili siromašnu djecu svojim najljepšim tortama.

– Želim da obradujem i svoju i svu drugu djecu. Pratim novitete na internetu i potom izrađujem jestive slike za torte. Osmijeh deteta ili njegovih roditelja kad poklonim tortu je neprocjenjiv. To mi daje snagu da izdržim. Slikanje mi je takođe unutrašnji eho i izduvni ventil. Bez kista i palete boja ne bih mogla izdržati – priznaje Danijela.

Priča o ovoj izuzetnoj majci, koja je nagrađena u okviru našeg konkursa „Super ljudske priče“ pokazuje nam šta znači biti istinski heroj. Cilj ovog projekta i jeste da pronađemo i predstavimo talentovane, inspirativne i hrabre pojedince koji svojim djelovanjem mijenjaju živote drugih na bolje, čineći naše okruženje ljepšim mjestom za život.

Viktorov dolazak na svijet bio je izuzetno težak. Umjesto u toplom zagrljaju roditelja, prve mjesece svog života proveo je u inkubatoru. Svaki njegov udah bio je za njegove roditelje dar i prava pobjeda. Međutim, Viktor ih je tada, kako kažu, naučio da uz vjeru i ono što izgleda nemoguće može postati moguće.

– Svi smo se tada našli u agoniji. Niko nije vjerovao da će uopšte biti pozitivna priča. Strepnja i strah bili su naša svakodnevnica. Međutim, dan za danom, Viktor je pokazao da je borac i pobjednik – rekla je kroz uzdah Jelena, prisjećajući se samog rođenja svog sina.

Danas je Viktor jedan veoma srećan i ispunjen 11-godišnji dječak, koji ide u peti razred Osnovne škole “Ivo Andrić”. Veseo je i radoznao. Najviše voli da igra fudbal, a nedavno je krenuo i da pohađa kurs engleskog jezika. Njegova upornost i hrabrost inspirišu njegove prijatelje i poznanike.

– Sreća i ponos. To je naš Viktor – istakli su njegovi roditelji, prilikom uručivanja nagrade i dodali da je projekat “Super ljudske priče” pravo osvježenje u moru negativnih vijesti, jer osvetljava pozitivnu stranu društva.

Jedan od ciljeva našeg projekta “Super ljudske priče” upravo je to – da pronađemo i predstavimo talentovane, inspirativne i hrabre pojedince koji svojim djelovanjem mijenjaju živote drugih na bolje, čineći naše okruženje ljepšim mjestom za život.

Viktor je svakako dokaz da, bez obzira na sve izazove, život može biti čudesan. Njegova priča je izvor inspiracije, snage i nade.

Još od djetinjstva Snježana voli da piše. Pisanje je, kako kaže, njen mir i radost, ali i način da svoju kreativnost usmjeri na najbolji mogući način. Kada je prije par godina otkrila jedan sajt u Srbiji posvećen promociji preduzetništva, došla je na ideju da i sama kroz svoje tekstove pruži podršku onima koji se upuštaju u prve poslovne poduhvate.

Pored besplatne promocije malih preduzetnika, na svom veb sajtu Snježana dijeli i veoma korisne informacije za sve one koji žele da pokrenu ili već vode svoju djelatnost.

– Te informacije se uglavnom odnose na način kako se registrovati, šta je sve potrebno od dokumentacije i gdje se predaje, kako privremeno “zalediti” djelatnost, kako rezervisati poslovno ime dok još nisu registrovani i slično. Uglavnom, za sve što se tiče preduzetništva, a što ih zanima mogu mi se obratiti, jer kroz posao kojim se inače bavim mogu da odgovorim na većinu pitanja – poručila je Snježana.

Svi zainteresovani za ovakvu vrstu promocije mogu svakodnevno da kontaktiraju Snježanu putem njenog veb sajta ili Instagram profila “price_o_preduzetnicimaiidejama”.

– Primećujem da se mnogi prvo jave oprezno. Malo su na početku skeptični i pitaju se zašto bih sve ovo besplatno radila i kakvu korist imam od toga? Ali s vremenom shvate da nemaju razloga za sumnju. Moja satisfakcija je jednostavno to što na ovaj način izražavam svoju kreativnost, odnosno, što imam priliku da pišem – naglasila je kroz osmijeh Snježana, nakon što smo joj uručili nagradu i istakla da je projekat “Super ljudske priče” zaista jedinstven, jer pruža podršku malim i običnim ljudima.

– Sjajna je ideja da se prepoznaju i nagrade mali obični ljudi. Ovo je poseban projekat i hvala vam što ste prepoznali moj rad – rekla je Snježana, čiji su entuzijazam i posvećenost zaslužuju svaku pohvalu.

Jedan od ciljeva našeg projekta “Super ljudske priče” je upravo to – da pronađemo i predstavimo talentovane, inspirativne i hrabre pojedince koji svojim djelovanjem mijenjaju živote drugih na bolje, čineći naše okruženje ljepšim mjestom za život.

Daniel je svoj put ka uspjehu započeo još u Srednjoj muzičkoj školi “Vlado Milošević” u Banjaluci, gdje je pokazao neizmjernu ljubav prema muzici i sviranju. Nakon završetka srednje škole, nastavio je obrazovanje na Akademiji umjetnosti, gdje je takođe briljirao. Njegova želja da prenese svoje znanje mladima koji dijele istu strast, odvela ga je i do osnivanja udruženja građana “Akordeon”. Ovo udruženje nije samo okupilo mlade harmonikaše, već je stvorilo Dječiji orkestar koji je do sada nastupao na brojnim humanitarnim događajima.

Nakon uspjeha u muzici, Daniel je svoju pažnju usmjerio ka razvoju inovacija i tehnologije. Kao student Fakulteta informacionih tehnologija, aktivno i uspješno radi na različitim projektima. Jedan od njih je “RC platforma kontrolisana pomoću PlayStation 4 kontrolera”, koja je osmišljena sa ciljem da pomogne djeci sa poteškoćama u razvoju. Njegov rad prošao je veoma zapaženo.  Osvojio je nagrade na velikom broju festivala i stručnih konferencija. Početkom ove godine uručena mu je zlatna medalja na INN&TECH konferenciji u Sarajevu i za inovaciju “Razvoj softvera za CNC hidraulične prese”, a nedavno je dobio i Plaketu grada Banjaluka, što mu je, kako kaže, ogroman vjetar u leđa i motivacija za dalji rad u nauci, kulturi i obrazovanju.

– Nisam angažovan samo u domenu nauke. Ne, ja se bavim i muzikom i naukom, koje jedna drugu nadopunju i nikada ne bih mogao da biram samo jednu od te dvije oblasti – rekao je kroz osmijeh Menićanin, nakon što mu uručili nagradu ispred naše kompanije. Naglasio je da mu veoma znači svaki vid podrške, te da je projekat „Super ljudske priče“ zaista odličan jer pruža inspiraciju i promoviše pojedince koji svojim radom ostvaruju pozitivne promjene i rezultate..

Motivacija je, kako ističe, ključna za svaki uspjeh, u šta se i sam najbolje uvjerio, jer je, kako kaže, u osnovnoj školi bio prilično loš đak.

– Nećete vjerovati, ali ja sam u osnovnoj školi bio tek dobar. Trojka. Nastavnici koje sam imao, jednostavno nisu me razumjeli. Sputavali su me na neki način i nisam imao želju da se iskažem. Tek u srednjoj muzičkoj, koju sam upisao kod jednog divnog profesora Aleksandra, koji me je vodio četiri godine, postao sam ono što sam i danas – rekao je Menićain.

Priča o Danielu Menićaninu je podsjetnik da su snaga volje i podrška okoline ključni za postizanje uspjeha, te da svako ima priliku da svojim radom oblikuje bolju budućnost.

Jedan od ciljeva našeg projekta “Super ljudske priče” je upravo to – da pronađemo i predstavimo talentovane, inspirativne i hrabre pojedince koji svojim djelovanjem mijenjaju živote drugih na bolje, čineći naše okruženje ljepšim mjestom za život.