Uredba REACH Europske unije donesena je radi bolje zaštite ljudskog zdravlja i okoliša od rizika koji mogu predstavljati kemikalije, uz istodobno jačanje konkurentnosti kemijske industrije EU-a. Također promiče alternativne metode procjene opasnosti tvari u cilju smanjenja broja pokusa na životinjama. 

Načelno se Uredba REACH primjenjuje na sve kemijske tvari, ne samo one koje se upotrebljavaju u industrijskim procesima, nego i one koje upotrebljavamo u svakodnevnom životu, primjerice u sredstvima za čišćenje, bojama te proizvodima kao što su odjeća, namještaj i električni uređaji. Stoga ta uredba utječe na većinu poduzeća diljem EU-a.

Uredba REACH prebacuje teret dokaza na poduzeća. Kako bi se uskladila s Uredbom, poduzeća moraju utvrditi rizike povezane s tvarima koje proizvode i stavljaju na tržište u EU-u te upravljati njima. Ona moraju pokazati Europskoj agenciji za kemikalije (ECHA) način na koji se tvar može sigurno upotrebljavati i moraju obavijestiti korisnike o mjerama upravljanja rizikom.

Ako se rizicima ne može upravljati, nadležna tijela mogu ograničiti uporabu tvari na različite načine. Dugoročno bi najopasnije tvari trebalo zamijeniti manje opasnim tvarima.

Naziv Uredbe REACH odnosi se na registraciju, evaluaciju, autorizaciju i ograničavanje kemikalija. Uredba je stupila na snagu 1. lipnja 2007.

Kako funkcionira Uredba REACH?

Uredbom REACH utvrđuju se postupci za prikupljanje i procjenu informacija o svojstvima i opasnostima tvari.

Poduzeća moraju registrirati svoje tvari, a da bi to učinila moraju surađivati s drugim poduzećima koja registriraju istu tvar.

ECHA prima i evaluira pojedinačne registracije u cilju utvrđivanja njihove usklađenosti, a države članice EU-a ocjenjuju odabrane tvari kako bi razjasnile početne zabrinutosti za ljudsko zdravlje ili okoliš. Tijela i zdravstveni odbori ECHA-e procjenjuju može li se upravljati rizicima tvari.

Tijela mogu zabraniti opasne tvari ako se njihovim rizicima ne može upravljati. Ona također mogu odlučiti ograničiti upotrebu ili je podvrgnuti prethodnoj autorizaciji.

Utjecaj Uredbe REACH na poduzeća

Uredba REACH utječe na širok spektar poduzeća diljem mnogih sektora, čak i na ona koje za sebe ne smatraju da su povezana s radom s kemikalijama.

Općenito, u okviru Uredbe REACH možete imati jednu od sljedećih uloga:

Proizvođač: Ako proizvodite kemikalije, za vlastitu upotrebu ili za opskrbu drugih osoba (čak i ako je riječ o izvozu), onda ćete vjerojatno imati važne odgovornosti u okviru Uredbe REACH.

Uvoznik: Ako nešto kupite izvan EU-a/EGP-a, vjerojatno ćete imati određene odgovornosti u okviru Uredbe REACH. To mogu biti pojedinačne kemikalije, smjese za daljnju prodaju ili gotovi proizvodi, kao što su odjeća, namještaj ili plastična roba.

Daljnji korisnici: Većina poduzeća upotrebljava kemikalije, ponekad i ne znajući da to čine, stoga morate provjeriti svoje obveze ako rukujete bilo kakvim kemikalijama u okviru vlastite industrijske ili profesionalne djelatnosti. Možda imate određene odgovornosti u okviru Uredbe REACH.

Poduzeća s poslovnim nastanom izvan EU-a: Ako ste poduzeće s poslovnim nastanom izvan EU-a, niste dužni poštovati obveze iz Uredbe REACH, čak i ako izvozite njihove proizvode na carinsko područje Europske unije. Za ispunjavanje zahtjeva iz Uredbe REACH, kao što je registracija, odgovorni su uvoznici s poslovnim nastanom u Europskoj uniji ili jedinstveni zastupnik proizvođača izvan EU-a s poslovnim nastanom u Europskoj uniji.