Choose the experimental features you want to try

This document is an excerpt from the EUR-Lex website

Document 32022H2548

    Preporuka Vijeća (EU) 2022/2548 od 13. prosinca 2022. o koordiniranom pristupu putovanjima u Uniju tijekom pandemije bolesti COVID-19 i o zamjeni Preporuke Vijeća (EU) 2020/912

    ST/15535/2022/INIT

    SL L 328, 22.12.2022, p. 146–152 (BG, ES, CS, DA, DE, ET, EL, EN, FR, GA, HR, IT, LV, LT, HU, MT, NL, PL, PT, RO, SK, SL, FI, SV)

    ELI: http://data.europa.eu/eli/reco/2022/2548/oj

    22.12.2022   

    HR

    Službeni list Europske unije

    L 328/146


    PREPORUKA VIJEĆA (EU) 2022/2548

    od 13. prosinca 2022.

    o koordiniranom pristupu putovanjima u Uniju tijekom pandemije bolesti COVID-19 i o zamjeni Preporuke Vijeća (EU) 2020/912

    VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

    uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije, a posebno njegov članak 77. stavak 2. točke (b) i (e) te članak 292. prvu i drugu rečenicu,

    uzimajući u obzir prijedlog Europske komisije,

    budući da:

    (1)

    Vijeće je 30. lipnja 2020. donijelo Preporuku (EU) 2020/912 o privremenom ograničenju neobveznih putovanja u EU i mogućem ukidanju takvog ograničenja (1).

    (2)

    Otada se epidemiološka situacija znatno poboljšala kao rezultat sve veće procijepljenosti u svijetu cjepivima koja pružaju visoku razinu zaštite od teških oblika bolesti i smrti te cirkuliranja sojeva omikron BA.4 i BA.5, koji su od srpnja 2022. dominantni u svijetu te često imaju lakše ishode u odnosu na prethodne varijante delta.

    (3)

    Stoga se s obzirom na trenutačnu i očekivanu epidemiološku situaciju čini primjerenim preporučiti ukidanje ograničenja putovanja u Uniju. Sve su države članice i zemlje na koje se primjenjuje schengenska pravna stečevina već tijekom ljeta ukinule ta ograničenja.

    (4)

    Preporukom (EU) 2020/912 u Prilog I. uvršten je, među ostalim, popis trećih zemalja, posebnih upravnih područja te drugih subjekata i teritorijalnih tijela („treće zemlje ili regije”) koji ispunjavaju epidemiološke kriterije utvrđene u toj preporuci i za koje bi se ograničenje neobveznih putovanja u Uniju moglo ukinuti. Zbog ublažavanja ograničenjâ taj popis više nije potreban te bi ga stoga trebalo staviti izvan snage.

    (5)

    Međutim, virus SARS-CoV-2 i dalje cirkulira. Stoga bi u slučaju znatnog pogoršanja epidemiološke situacije, među ostalim zbog pojave nove varijante koja izaziva zabrinutost ili je od interesa, države članice trebale biti spremne djelovati koordinirano i razmjerno.

    (6)

    Konkretno, ako se epidemiološka situacija u trećoj zemlji ili regiji znatno pogorša, države članice trebale bi, prema potrebi, ograničiti neobvezna putovanja, uz iznimku osoba koje su cijepljene ili su preboljele bolest, ili su u roku od 72 sata prije odlaska imale negativne rezultate testa koji se temelji na umnažanju nukleinske kiseline (NAAT). To ne bi trebalo spriječiti države članice da poduzmu dodatne mjere nakon dolaska kao što su dodatno testiranje, samoizolacija ili karantena.

    (7)

    Kad god pojedinačna država članica uvede ograničenja povezana s bolešću COVID-19 u skladu s Preporukom Vijeća 2022/107 (2), države članice trebale bi se unutar struktura Vijeća i u bliskoj suradnji s Komisijom, Europskim centrom za sprečavanje i kontrolu bolesti (ECDC) i Odborom za zdravstvenu sigurnost koordinirati kako bi utvrdile treba li uvesti slična ograničenja za putovanja iz trećih zemalja u države članice. Informacije o svim novim mjerama trebalo bi objaviti što je prije moguće, u pravilu najmanje 48 sati prije nego što stupe na snagu, uzimajući u obzir da je potrebna određena fleksibilnost za epidemiološke krize.

    (8)

    U tom bi kontekstu EU digitalna COVID potvrda, uvedena uredbama (EU) 2021/953 Europskog parlamenta i Vijeća (3) i (EU) 2021/954 Europskog parlamenta i Vijeća (4), trebala ostati referentna točka za dokazivanje cijepljenja, preboljenja i testiranja. Trebale bi biti obuhvaćene i potvrde koje izdaju treće zemlje koje su obuhvaćene provedbenom odlukom donesenom na temelju članka 3. stavka 10. ili članka 8. stavka 2. Uredbe (EU) 2021/953.

    (9)

    Nadalje, kad se u trećoj zemlji ili regiji pojavi varijanta koja izaziva zabrinutost ili je od interesa, države članice trebale bi i dalje moći na koordiniran način poduzeti hitne, vremenski ograničene i fleksibilne mjere kako bi odgodile njezinu pojavu te se pripremile za takvu varijantu koja izaziva zabrinutost ili je od interesa.

    (10)

    Ovom bi se Preporukom trebala predvidjeti i nužna izuzeća od ograničenja putovanja iz trećih zemalja u države članice. Osobama koje putuju zbog nužne potrebe ili funkcije trebalo bi dopustiti putovanje u države članice i druge zemlje na koje se primjenjuje schengenska pravna stečevina čak i ako je primijenjen mehanizam hitnog kočenja. U tu bi svrhu popis osoba koje putuju iz nužnih razloga trebalo prilagoditi kako bi ga se ograničilo na osobe koje moraju moći putovati čak i u takvim situacijama.

    (11)

    Osim toga, građani Unije i državljani trećih zemalja koji zakonito borave u Uniji trebali bi se uvijek moći vratiti u svoju državu članicu državljanstva ili boravišta, ali na njih bi se mogle primjenjivati mjere nakon dolaska. Za djecu mlađu od 12 godina ne bi trebalo zahtijevati da posjeduju dokaz o cijepljenju, preboljenju ili testiranju.

    (12)

    U skladu s člancima 1. i 2. Protokola br. 22 o stajalištu Danske, priloženog Ugovoru o Europskoj uniji i Ugovoru o funkcioniranju Europske unije, Danska ne sudjeluje u donošenju ove Preporuke. S obzirom na to da ova Preporuka predstavlja daljnji razvoj schengenske pravne stečevine, Danska bi, u skladu s člankom 4. navedenog protokola, u roku od šest mjeseci nakon što Vijeće odluči o ovoj Preporuci, trebala odlučiti hoće li je provesti.

    (13)

    Ova Preporuka predstavlja razvoj odredaba schengenske pravne stečevine u kojima Irska ne sudjeluje, u skladu s Odlukom Vijeća 2002/192/EZ (5). Irska stoga ne sudjeluje u njezinu donošenju i ona se na nju ne primjenjuje.

    (14)

    U pogledu Islanda i Norveške ova Preporuka predstavlja razvoj odredaba schengenske pravne stečevine u smislu Sporazuma između Vijeća Europske unije i Republike Islanda i Kraljevine Norveške o pridruživanju tih država provedbi, primjeni i razvoju schengenske pravne stečevine (6), koje pripadaju području iz članka 1. točke A Odluke Vijeća 1999/437/EZ (7).

    (15)

    U pogledu Švicarske ova Preporuka predstavlja razvoj odredaba schengenske pravne stečevine u smislu Sporazuma između Europske unije, Europske zajednice i Švicarske Konfederacije o pridruživanju Švicarske Konfederacije provedbi, primjeni i razvoju schengenske pravne stečevine (8), koje pripadaju području iz članka 1. točke A Odluke Vijeća 1999/437/EZ u vezi s člankom 3. Odluke Vijeća 2008/146/EZ (9).

    (16)

    U pogledu Lihtenštajna ova Preporuka predstavlja razvoj odredaba schengenske pravne stečevine u smislu Protokola između Europske unije, Europske zajednice, Švicarske Konfederacije i Kneževine Lihtenštajna o pristupanju Kneževine Lihtenštajna Sporazumu između Europske unije, Europske zajednice i Švicarske Konfederacije o pridruživanju Švicarske Konfederacije provedbi, primjeni i razvoju schengenske pravne stečevine (10), koje pripadaju području iz članka 1. točke A Odluke 1999/437/EZ u vezi s člankom 3. Odluke Vijeća 2011/350/EU (11).

    (17)

    Sve bi države članice, u interesu pravilnog funkcioniranja schengenskog područja, trebale koordinirano odlučivati o ponovnom uvođenju ograničenja neobveznih putovanja u Uniju,

    DONIJELO JE OVU PREPORUKU:

    Ukidanje ograničenja putovanja

    1.

    Od 22. prosinca 2022. trebalo bi ukinuti sva ograničenja povezana s bolešću COVID-19 za osobe koje putuju u Uniju.

    Zahtjevi u pogledu putovanja u slučaju ozbiljnog pogoršanja epidemiološke situacije

    2.

    Ako je to potrebno radi odgovora na ozbiljno pogoršanje epidemiološke situacije u državama članicama ili u trećim zemljama, države članice trebale bi, prema potrebi, na koordiniran način u Vijeću i u bliskoj suradnji s Komisijom odlučiti ponovno uvesti odgovarajuće zahtjeve za putnike prije njihova odlaska. To može biti jedan od sljedećih zahtjeva ili njihova kombinacija:

    (a)

    najmanje 14 dana prije ulaska u Uniju putnik je primio posljednju preporučenu dozu primarne serije cijepljenja jednim od cjepiva protiv bolesti COVID-19 odobrenih u Uniji na temelju Uredbe (EZ) br. 726/2004 Europskog parlamenta i Vijeća (12) ili jednim od cjepiva protiv bolesti COVID-19 koje je prošlo kroz postupak SZO-a za uvrštenje na popis za upotrebu u izvanrednim okolnostima; ako putnik ima više od 18 godina, nije prošlo više od 270 dana od primanja doze navedene u potvrdi o cijepljenju za primarnu seriju cijepljenja ili je nakon tog razdoblja od 270 dana primio dodatnu dozu nakon završene primarne serije cijepljenja;

    (b)

    prije putovanja u države članice nije prošlo više od 180 dana otkad je putnik prebolio COVID-19, tj. od datuma prvog pozitivnog rezultata testa NAAT;

    (c)

    putnik ima negativan rezultat testa koji se temelji na umnažanju nukleinske kiseline (NAAT) obavljenog ne više od 72 sata prije polaska u države članice.

    3.

    Kako bi se odredilo treba li se za potrebe točke 2. određena situacija smatrati ozbiljnim pogoršanjem, države članice trebale bi posebice uzeti u obzir pritisak na svoje zdravstvene sustave uzrokovan bolešću COVID-19, osobito u pogledu broja primljenih pacijenata i pacijenata u bolnicama i odjelima za intenzivnu njegu, težinu bolesti koju uzrokuju varijante virusa SARS-CoV-2 koje cirkuliraju, kao i informacije o razvoju epidemiološke situacije koje redovito pruža Europski centar za sprečavanje i kontrolu bolesti.

    4.

    Osim toga, ako jedna ili više država članica ponovno uvedu ograničenja na temelju Preporuke Vijeća (EU) 2022/107 (13) u pogledu putovanja unutar Unije, države članice trebale bi u bliskoj suradnji s Komisijom i Europskim centrom za sprečavanje i kontrolu bolesti osnovanim Uredbom (EZ) br. 851/2004 Europskog parlamenta i Vijeća (14) raspraviti o tome treba li uvesti slična ograničenja u okviru ove Preporuke za putovanja iz trećih zemalja u države članice.

    5.

    Ako su ograničenja ponovno uvedena u skladu s točkama 2. ili 4., putnici bi trebali posjedovati najmanje jedno od sljedećeg:

    (a)

    valjan dokaz o cijepljenju izdan na temelju cjepiva protiv bolesti COVID-19 odobrenog u Uniji na temelju Uredbe (EZ) br. 726/2004;

    (b)

    valjan dokaz o cijepljenju izdan na temelju cjepiva protiv bolesti COVID-19 koje je prošlo kroz postupak SZO-a za uvrštenje na popis za upotrebu u izvanrednim okolnostima, ali se ne nalazi na popisu cjepiva odobrenih u Uniji na temelju Uredbe (EZ) br. 726/2004;

    (c)

    valjan dokaz o preboljenju;

    (d)

    valjan dokaz o negativnom testu koji se temelji na umnažanju nukleinske kiseline (NAAT) obavljenom ne više od 72 sata prije odlaska.

    6.

    Na djecu mlađu od 12 godina ne bi trebalo primjenjivati nikakve zahtjeve prije odlaska.

    7.

    Države članice mogle bi primjenjivati i dodatne mjere nakon dolaska u skladu s pravom Unije i nacionalnim pravom, kao što su dodatno testiranje, samoizolacija i karantena.

    8.

    Međutim:

    (a)

    putnici koji putuju zbog nužne funkcije ili potrebe navedene u Prilogu (15) ne bi trebali podlijegati nikakvim mjerama nakon dolaska koje bi ometale samu svrhu putovanja;

    (b)

    kad je riječ o osoblju koje radi u prometnom sektoru, pomorcima i pograničnim radnicima, kao uvjet za ulazak u bilo koju državu članicu države članice ne bi trebale zahtijevati ništa osim negativnoga brzog antigenskog testa (RAT) po dolasku;

    (c)

    članovi posade zrakoplova trebali bi biti izuzeti od svakog testiranja ako je njihov boravak u trećoj zemlji bio kraći od 12 sati.

    9.

    Ako države članice uvedu dodatne mjere nakon dolaska, kako je navedeno u točki 7., trebale bi putnicima učiniti lako dostupnima odgovarajuće informacije.

    Dokazi o cijepljenju, preboljenju i testiranju

    10.

    Uz potvrde izdane u skladu s Uredbom (EU) 2021/953 države članice trebale bi prihvatiti dokaze o cijepljenju, testiranju ili preboljenju bolesti COVID-19 obuhvaćene provedbenim aktom donesenim na temelju članka 3. stavka 10. ili članka 8. stavka 2. te uredbe.

    11.

    Ako nije donesen takav provedbeni akt, za potrebe točke 5. države članice mogle bi u skladu s nacionalnim pravom za potrebe ove Preporuke odlučiti prihvatiti dokaz o cijepljenju, testiranju ili preboljenju koji je izdala treća zemlja, uzimajući u obzir potrebu za provjerom vjerodostojnosti, valjanosti i cjelovitosti isprave te provjerom sadržava li ona sve relevantne podatke kako je predviđeno u Uredbi (EU) 2021/953.

    Postupanje u slučaju varijanti koje izazivaju zabrinutost ili su od interesa i mehanizam hitnog kočenja

    12.

    Ako se u pojedinačnoj trećoj zemlji ili regiji otkrije varijanta koja izaziva zabrinutost ili je od interesa, države članice trebale bi poduzeti hitne mjere (mehanizam „hitnog kočenja”) kako bi ograničile širenje varijante u Uniji. Kao odgovor na pojavu takve nove varijante koja izaziva zabrinutost ili je od interesa u trećoj zemlji ili regiji, u sljedećih 48 sati trebalo bi sazvati sastanak u okviru struktura Vijeća radi rasprave o potrebi koordiniranih mjera za putovanje u Uniju kako bi se odgodilo širenje nove varijante, u bliskoj suradnji s Komisijom i uz potporu Europskog centra za sprečavanje i kontrolu bolesti. Prema potrebi, države članice trebale bi na koordiniran način u Vijeću odlučiti o svim odgovarajućim zahtjevima. Države članice mogu iznimno unutar struktura Vijeća uvesti hitno, zajedničko i privremeno ograničenje svih putovanja na svoje državno područje za državljane trećih zemalja koji su u toj trećoj zemlji ili regiji boravili bilo kada u razdoblju od 14 dana prije polaska prema državama članicama. To bi se trebalo primjenjivati i u slučajevima naglog i ozbiljnog pogoršanja epidemiološke situacije koji upućuju na pojavu nove varijante virusa SARS-CoV-2 koja izaziva zabrinutost ili je od interesa.

    13.

    Države članice trebale bi unutar struktura Vijeća i u bliskoj suradnji s Komisijom redovito i koordinirano preispitivati situaciju.

    14.

    Takva ograničenja trebala bi isteći nakon 21 kalendarskog dana, osim ako ih države članice, u okviru postupka iz točaka 12. i 13., odluče skratiti ili produljiti za dodatno razdoblje.

    15.

    Europski centar za sprečavanje i kontrolu bolesti trebao bi objaviti i redovito ažurirati kartu na kojoj je prikazana situacija u pogledu varijanti koje izazivaju zabrinutost i varijanti koje su od interesa u trećim zemljama.

    Izuzeća od privremenih ograničenja putovanja

    16.

    Na putnike koji putuju zbog nužne funkcije ili potrebe navedene u Prilogu ne bi se trebala primjenjivati ograničenja putovanja iz točaka 2. i 12.

    17.

    Ograničenja putovanja navedena u točkama 2. i 12. mogla bi se primjenjivati na sljedeće kategorije osoba, ali bi njihov povratak u Uniju trebao ostati moguć:

    (a)

    građane Unije i državljane trećih zemalja koji, na temelju sporazumâ između Unije i njezinih država članica, s jedne strane, i tih trećih zemalja, s druge strane, imaju jednaka prava na slobodno kretanje kao i građani Unije te članove njihovih obitelji (16);

    (b)

    državljane trećih zemalja s dugotrajnim boravkom na temelju Direktive Vijeća 2003/109/EZ (17) i osobe koje imaju pravo boravka na temelju drugih instrumenata prava Unije ili nacionalnog prava ili koje imaju nacionalne vize za dugotrajni boravak te članove njihovih obitelji.

    Ako te osobe ne posjeduju valjanu EU digitalnu COVID potvrdu, na njih bi se nakon dolaska mogle primjenjivati dodatne mjere navedene u točki 7.

    18.

    Dodatne mjere koje bi se mogle primjenjivati nakon dolaska kako je utvrđeno u točki 7. trebale bi se nastaviti primjenjivati na putnike izuzete od ograničenja u skladu s točkama 16. i 17.

    Komunikacija i informiranje javnosti

    19.

    Informacije o svim novim mjerama iz točke 5. trebalo bi objaviti što je prije moguće, a u pravilu najmanje 48 sati prije njihova stupanja na snagu.

    Završne odredbe

    20.

    Za potrebe ove Preporuke osobe s boravištem u Andori, Monaku, San Marinu i Vatikanu / Svetoj Stolici trebale bi se smatrati državljanima trećih zemalja koji su obuhvaćeni područjem primjene točke 17. podtočke (b).

    21.

    Ova Preporuka zamjenjuje Preporuku (EU) 2020/912. Trebala bi se primjenjivati od 22. prosinca 2022.

    Sastavljeno u Bruxellesu 13. prosinca 2022.

    Za Vijeće

    Predsjednik

    M. BEK


    (1)  Preporuka Vijeća (EU) 2020/912 od 30. lipnja 2020. o privremenom ograničenju neobveznih putovanja u EU i mogućem ukidanju takvog ograničenja (SL L 208 I, 1.7.2020., str. 1.).

    (2)  Preporuka Vijeća (EU) 2022/107 25. siječnja 2022. o koordiniranom pristupu za olakšavanje sigurnog slobodnog kretanja tijekom pandemije bolesti COVID-19 i o zamjeni Preporuke (EU) 2020/1475 (SL L 18, 27.1.2022., str. 110.).

    (3)  Uredba (EU) 2021/953 Europskog parlamenta i Vijeća od 14. lipnja 2021. o okviru za izdavanje, provjeru i prihvaćanje interoperabilnih potvrda o cijepljenju, testiranju i preboljenju bolesti COVID-19 (EU digitalna COVID potvrda) radi olakšavanja slobodnog kretanja tijekom pandemije bolesti COVID-19 (SL L 211, 15.6.2021., str. 1.).

    (4)  Uredba (EU) 2021/954 Europskog parlamenta i Vijeća od 14. lipnja 2021. o okviru za izdavanje, provjeru i prihvaćanje interoperabilnih potvrda o cijepljenju, testiranju i preboljenju bolesti COVID-19 (EU digitalna COVID potvrda) u pogledu državljana trećih zemalja koji se zakonito nalaze ili borave na državnom području država članica tijekom pandemije bolesti COVID-19 (SL L 211, 15.6.2021., str. 24.).

    (5)  Odluka Vijeća 2002/192/EZ od 28. veljače 2002. o zahtjevu Irske za sudjelovanje u pojedinim odredbama schengenske pravne stečevine (SL L 64, 7.3.2002., str. 20.).

    (6)   SL L 176, 10.7.1999., str. 36.

    (7)  Odluka Vijeća 1999/437/EZ od 17. svibnja 1999. o određenim aranžmanima za primjenu Sporazuma sklopljenog između Vijeća Europske unije i Republike Islanda i Kraljevine Norveške o pridruživanju tih dviju država provedbi, primjeni i razvoju schengenske pravne stečevine (SL L 176, 10.7.1999., str. 31.).

    (8)   SL L 53, 27.2.2008., str. 52.

    (9)  Odluka Vijeća 2008/146/EZ od 28. siječnja 2008. o sklapanju, u ime Europske zajednice, Sporazuma između Europske unije, Europske zajednice i Švicarske Konfederacije o pridruživanju Švicarske Konfederacije provedbi, primjeni i razvoju schengenske pravne stečevine (SL L 53, 27.2.2008., str. 1.).

    (10)   SL L 160, 18.6.2011., str. 21.

    (11)  Odluka Vijeća 2011/350/EU od 7. ožujka 2011. o sklapanju Protokola između Europske unije, Europske zajednice, Švicarske Konfederacije i Kneževine Lihtenštajna o pristupanju Kneževine Lihtenštajna Sporazumu Europske unije, Europske zajednice i Švicarske Konfederacije o pristupanju Švicarske Konfederacije provedbi, primjeni i razvoju schengenske pravne stečevine, u vezi s ukidanjem kontrola na unutarnjim granicama i kretanju osoba, u ime Europske unije (SL L 160, 18.6.2011., str. 19.).

    (12)  Uredba (EZ) br. 726/2004 Europskog parlamenta i Vijeća od 31. ožujka 2004. o utvrđivanju postupaka odobravanja primjene i postupaka nadzora nad primjenom lijekova koji se rabe u humanoj i veterinarskoj medicini, te uspostavi Europske agencije za lijekove (SL L 136, 30.4.2004., str. 1.).

    (13)  Preporuka Vijeća (EU) 2022/107 o koordiniranom pristupu za olakšavanje sigurnog slobodnog kretanja tijekom pandemije bolesti COVID-19 i o zamjeni Preporuke (EU) 2020/1475.

    (14)  Uredba (EZ) br. 851/2004 Europskog parlamenta i Vijeća od 21. travnja 2004. o osnivanju Europskog centra za sprečavanje i kontrolu bolesti (SL L 142, 30.4.2004., str. 1.).

    (15)  Vidjeti i Smjernice Komisije od 28. listopada 2020. (COM(2020) 686 final, 28.10.2020.).

    (16)  Kako je definirano u člancima 2. i 3. Direktive 2004/38/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 29. travnja 2004. o pravu građana Unije i članova njihovih obitelji slobodno se kretati i boraviti na državnom području država članica, o izmjeni Uredbe (EEZ) br. 1612/68 i stavljanju izvan snage direktiva 64/221/EEZ, 68/360/EEZ, 72/194/EEZ, 73/148/EEZ, 75/34/EEZ, 75/35/EEZ, 90/364/EEZ, 90/365/EEZ i 93/96/EEZ (SL L 158, 30.4.2004., str. 77.).

    (17)  Direktiva Vijeća 2003/109/EZ od 25. studenoga 2003. o statusu državljana trećih zemalja s dugotrajnim boravkom (SL L 16, 23.1.2004., str. 44.).


    PRILOG

    Kategorije osoba koje putuju u okviru obavljanja nužne funkcije ili potrebe:

    i.

    zdravstveni djelatnici, istraživači u zdravstvu i djelatnici u skrbi za starije osobe;

    ii.

    pogranični radnici;

    iii.

    osoblje u prometnom sektoru;

    iv.

    diplomati, osoblje međunarodnih organizacija i osobe koje primaju poziv međunarodnih organizacija, vojno osoblje, humanitarni djelatnici i osoblje civilne zaštite;

    v.

    putnici u tranzitu;

    vi.

    osobe koje putuju zbog nužnih obiteljskih ili zdravstvenih razloga;

    vii.

    pomorci;

    viii.

    osobe koje rade na kritičnim ili drugim ključnim infrastrukturama;

    ix.

    osobe kojima je potrebna međunarodna zaštita, ili zbog drugih humanitarnih razloga.


    Top